Objavio je Jurica Hladek pod Recenzije | 7 komentara

El Grande je pripadnik visoke aristokracije u srednjovjekovnoj Španjolskoj, a oni su imali značajan utjecaj u razjedinjenoj Španjolskoj tog doba. Da bi ga održali i proširili morali su ujediniti svoje snage s caballerosima, pripadnicima niže aristokracije. Svaki igrač preuzima ulogu Grandea u jednoj regiji i uz pomoć 30 caballerosa želi, za vlastiti prosperitet i prosperitet Španjolske, proširiti svoj utjecaj širom Španjolske. Da bi mu to pošlo za rukom, mora u što više regija držati većinu caballerosa.

El Grande je kompleksna taktička igra Wolfganga Kramera i Richarda Urlicha izdana 1995 od strane Hans im Glücka. Igru je na engleski lokalizirao Rio Grande i trenutno se prodaje kao specijalno desetogodišnje izdanje (El Grande Decennial) s uključenim ekspanzijama i na tom izdanju se temelji ova recenzija. Igra je 1996. osvojila Spel des Jahres, što je neobično za vrlo kompleksnu igru kao što je El Grande. Ova prestižna nagrada se u pravilu dodjeljuje lakšim naslovima za šire mase, dok je za kompleksne igre povremeno bila dodjeljivana posebna nagrada Sonderpreis Komplexes Spiel, a od 2011. godine i stalna nagrada Kennerspiele des Jahres. Igra se, u pravilu, vrti oko 10 mjesta na boardgamegeeku.

Kutija i pribor igre

Kutija je velika i puna svega, ali izvedba nikako nije grandiozna, pogotovo za decennial edition. Velika količina malih i 5 većih kockica u boji svakog od igrača predstavljaju Grandea i njegove caballerose i koliko god nisu atraktivne, toliko su funkcionalne. Njih će igrači razmještati po velikoj i čvrstoj ploči oslikanoj kartom Španjolske. Osim njih, pločom će dominirati i velika figura kralja. Tijek igre će određivati power kartice (stadardne male dimenzije) i akcijske kartice (kvadratične). Karte su standardne kvalitete i dobro služe svrsi. Među ostalom tu su i veliki drveni castillo (toranj), 5 diskova s kazaljkama te još nekoliko sitnica. Sve skupa je oslikano funkcionalno, ali nikome neće privući posebnu pažnju. Ova igra, svakako, ne spada u vizualno atraktivnu igru, ali zato osvaja mehanikom, koja je čini taktički vrlo složenom. Spomenuo bih još materijal potreban za sve objavljene ekspanzije koji je, također, našao mjesto u ovoj kutiji, ali o njima u opisima ekspanzija.

Pravila (na engleskom) su ispisana na ružnom recikliranom papiru (plus za ekologiju) i, po mom sudu, su loše prevedena s Njemačkog. Česte su greške i čudne jezične konstrukcije koje zbunjuju. Sama pravila su, na nekim mjestima, nedovoljno razrađena pa preporučujem čitanje službenog FAQ-a nakon koje odigrane partije. Knjižica s pravilima je, uvjerljivo, najgori dio ovog izdanja.

Na akcijskim karticama postoji tekst na engleskom, ali i ilustracija koja bi trebala olakšati igru igračima koji ne znaju engleski.

Mehanika igre

Mehanika igre nije složena i može se dosta brzo objasniti. Svaki igrač ima svoj dvor (court) u kojem se nalazi nekoliko njegovih caballerosa (postavljeni u njegovom igračem prostoru). Samo caballerose iz courta se može poslati u regije na ploči. Preostali caballerosi koji nisu na ploči i u dvoru se odlažu kao rezerva pored ploče koja predstavlja provincije. Caballerosi će tokom igre iz provincija dolaziti na dvor i sa dvora odlaziti u regije. Igra se odvija u 9 rundi s tri faze bodovanja nakon 3, 6 i 9 runde. Bodovi se dodjeljuju igračima ovisno o broju caballerosa u svakoj regiji, tako da najviše bodova dobiva igrač koji ima većinu. Ukoliko igrač ima većinu u regiji s kraljem i u regiji sa svojim grandeom, igrač dobiva ekstra poene.

Svaka runda počinje fazom igranja power kartica u kojem igrači, po redu, odigravaju jednu od svojih power kartica iz ruke. Power kartice imaju na sebi brojeve od 1-13, a igrač koji odigra karticu s najvećim brojem igra prvi u akcijskoj fazi. Na karticama je, međutim, označen i broj caballerosa koje igrač dovodi iz provincija u dvor u ovoj rundi, a veći broj caballerosa je na karticama s manjim brojem. Jednom odigrana kartica se ne može ponovno igrati do kraja partije. U akcijskoj fazi, počevši od igrača s najvećim brojem na odigranoj power kartici prema onom s najmanjim brojem, igrači odabiru jednu od akcijskih kartica izloženih za ovu rundu, odigravaju akciju koju im ta kartica omogućuje i šalju svoje caballerose iz dvora u regije.

Akcijske kartice određuju akciju i broj caballerosa koje igrač može poslati u regije, a najviše caballerosa se može poslati pomoću kartica koje su, u principu, najmanje moćne. Osim u regije caballerose mogu poslati i u castillo. Neposredno prije skoriranja regija, svaki igrač tajnim odabirom šalje svoje caballerose iz castilla u jednu od regija što može iznenada promijeniti brojčano stanje u regijama. Sama castillo se, također, boduje kao i regije. Nakon trećeg skoriranja igra završava i pobjednik postaje igrač s najviše skupljenih bodova.

Dojam igre

Puno odluka koje igrač mora donositi tokom igre čine igru vrlo zahtjevnom, ali i izuzetno zanimljivom. Tokom jedne partije igrač mora razmišljati o:

• Odabiru power kartice – veći broj na kartici mu može omogućiti odabir bolje akcije u tekućoj rundi, ali manje caballerosa u dvoru. Osim toga treba pažljivo balansirati s karticama u ruci jer svaku karticu može odigrati samo jednom.
• Odabiru akcije – moćnija akcija omogućuje slanje manjeg broja caballerosa u regija, a ovo je ipak igra u kojoj većina u svakoj regiji donosi najveću korist.
• Stanju dvora – igrač ne smije dopustiti da mu ponestane caballerosa u dvoru jer neće moći slati caballerose u regije. Zato treba pažljivo odabirati power kartice.
• Castillu – igrač bi morao uvijek znati broj svačijih caballerosa u castillu, jer bi se inače mogao neugodno iznenaditi prije bodovanja. Igrači moraju obznaniti broj caballerosa koje ubacuju u castillo, ali se stanje caballerosa u castillu ne smije kasnije provjeravati.
• Regijama – Neka regija igraču može donijeti puno poena, ali ako bi za većinu u toj regiji morao potrošiti puno caballerosa, možda mu se više isplati te caballerose raspršiti po drugim regijama pa tako skupiti i više poena. Najvrjednije regije privlače većinu igrača pa su često pune caballerosa.
• El grandeu – regija s igračevim grandeom donosi nezanemariv bonus, ali igrač mora znati kad mora odustati od većine u toj regiji i okrenuti se drugim regijama da bi u konačnici osvojio više poena.

Zbog navedene mehanike i interakcije s drugim igračima, igrač mora pokazati veliku taktičku spremnost da bi nadjačao preostale sudionike. Stvaranje strategija je u određenoj mjeri moguće, ali srž igre je u taktici. Sreća je zanemariva, ali igra nije predvidljiva zbog toga što su akcijske kartice dostupne u svakoj rundi slučajno odabrane. Sve navedeno, kao i visoka razina interakcije, čini ovu igru omiljenu mnogim ljudima željnima kompleksnih igara. Prednosti su i jednostavna pravila i ne previše dugo vrijeme odigravanja. Uz iskusnije igrače igra će rijetko trajati dulje od 90 minuta.

Međutim, navedeno je i razlog nedostacima koji će odbiti određenu skupinu igrača. Nekima je sama interakcija veliki problem jer potezi igrača direktno utječu na druge igrače. S tim u vezi je i problem koji se naziva problem kingmaker-a (tvorac kralja) gdje jedan igrač (ili njih nekoliko) mogu direktno utjecati na pobjedu nekog trećeg ili onemogućiti nekog trećeg da pobijedi unatoč solidnoj igri. Drugi potencijalni problem je tzv. Analyse Paralyse, jer je moguće da igrači, pogotovo prije bodovanja, utroše previše vremena na optimizaciju poteza i time znatno uspore igru. Neki, pak, igrači neće voljeti El Grande jednostavno zbog toga što je potrebno puno razmišljati, što nije svakome cilj pri igranju društvenih igara. Nedovoljna vizualna atraktivnost i nedovoljna prožetost igre temom, odbit će one kojima je to važno.

Igru je moguće igrati i u dvoje, ali je, ipak, potrebno četvero da zablista.

Zanimljivosti

Wolfgang Kramer i Richard Urlich su, obojica, profesionalni dizajneri društvenih igara i najpoznatiji su upravo po El Grandeu za koji su dobili i prestižnu Spiel des Jahres nagradu. Zajedno su kreirali i Princes of Florence koja je, također, veliki hit, trenutno oko 20 mjesta na boardgamegeeku. Kramer je sam ili u suradnji s Michaelom Kieslingom dizajnirao još niz značajnih naslova, kao što su Tikal, Torres i Maharaja, a za Heimlich & Co. je, davne, 1986. godine dobio svoj prvu od mnogih Spel des Jahres nagrada. Ta igra je, navodno, prva koja je uvela traku za bodovanje oko ploče, koja se danas može vidjeti u većini igara (pa i u El Grandeu) i u njemačkoj je nazivaju i Kramerleiste u čast “izumitelja”.

• Share